CrniIsus

nedjelja, 06.05.2007.

Bog, što je to ?

Osjećajni ste, lako se rasplačete i pogađaju vas ljudske zlokobne sudbine, onda bi bolje bilo da preskočite ovaj post uštedit će te sebi paket maramica...
Gledali ste Brave heart (Hrabro srce), The color purple (Boja purpura), Patriot(M.Gibson), Angelin prah, Život je lijep i da ne nabrajam dalje...ako vam ni ti jedna scena iz niti jednog od ovih filmova nije natjerala suzu na oko i stegla vam grlo poput omče, onda definitivno ili se niste saživjeli sa filmom i ne razumijete ga ili nešto sa vama nije u redu i trebali bi ste pod hitno potražiti liječničku pomoć.
Mogao bih napisati roman ili napraviti film ali bi i on bio predugačak ili biti u serijalu vezano za ovu tematiku, najčešće autobiografsku, ali se bojim da bi postala dosadna pa bi ljudi s vremenom izgubili osjećaj a to mi nije motiv, zato ću probati skratiti razvijanje snažnijeg osjećaja i izazivanje tuge i nepotrebnih emocija kod vas koji ovo čitaju.
Ni slutio nisam da ću ja kako žena zna reći srca kamena, koji se uvijek zahebavao i šprdao sa svim i svačim na tuđi pa i svoj račun, pisati o nečemu ovako osjećajnom i morbidnom u isto vrijeme od čega vam se srce bolno razdire, grlo vam se sve više steže, pa tek kad na usni osjetite slankast okus suze koju ne možete ni telekinezom suzdržati, shvatite da ste ipak samo bespomoćno ljudsko biće koje prepoznaje i suosjeća s tuđom boli.

Smrt, ništa strašno ili neobično jedino šta morbidno zvuči, ali smrt djece, jadne nevine djece...oni me bole, ta bezgrešna stvorenja koja nisu nikome kriva, koja tek spoznaju svijet i puni su pitanja, "ujko zašto kombajn nema gusjenice a tenk ima ?",,"tata kako sam ja postao ?", ,"mama zašto se tvoj pišo ne vidi ?", a mi im najčešće posramljeni uzvraćamo lažnim odgovorima, pa ih iako to nitko nije dokazao, čak od rane mladosti uvjeravamo i učimo da postoji bog, koga trebaju da kao poštuju, vole, da ga se plaše i da mu se mole.
Znam da ovakvih ili sličnih sudbina ima bezbroj ali ova ima dodatnu dimenziju i težinu za mene jer je smrt petogodišnjeg djeteta više od tragedije, koja je sobom prouzročila još niz tragedija a jedna od njih je, da od silne tuge i boli za sinom, moja jadna sestra ni danas dan nakon 11 godina nije se vratila u normalan život, zbog izuzetne vezanosti i majčinskog osjećaja a i tko ne bi bio tako vezan i tako osjećajan prema tako lijepom i pametnom stvorenju, i njen dom i njen svijet više ne postoje unatoč tome šta ima još jednog prekrasnog dvanaestogodišnjaka sa divnim bistrim crnim okicama i licem manekena ali nije ni svjesna te vrijednosti i ljepote, još uvijek je mislima u 1996 i vremenu kad se to desilo.
Ta moja sestra, osoba koju su svi koji je poznaju rado poželjeli u svom društvu, koju su obožavali, inteligentnu, veselu, duhovitu razigranu punu razumijevanja za sve ljude a naročito za djecu, koja je bila živa enciklopedija znanja i baza podataka, samo jedan okrutni ničim izazvan trenutak, gubitak voljene osobe, djeteta, u životu je sve okrenuo naglavačke.
Njen dom je zamijenila psihićka ustanova, liječnici su njena obitelj i ljudi slični njoj i tko zna hoće li ikada preseliti u pravi stvarni topli dom i zagrliti ovog drugog sina i pružiti mu majčinsku ljubav kakvu je znala nesebično pružati, jer i on treba više od ičeg na svijetu topli majčin zagrljaj.
Sjećam se kako smo svi govorili eto hvala bogu da smo iz uže obitelji svi živi i relativno zdravi izašli iz rata i za sve kad pomislimo da je moglo biti i gore nešto kao zahvaljujemo bogu...a onda hvala bogu, ( nabijem ga na k...c iako nisam gay i takvog boga ), odnese tako mladi život, zbog koga, zbog čega, gdje je tu bog i kakva je njegova uloga i svrha vjerovanja da će on nešto oprostiti grijehe svijeta i izbaviti nas od svih zala, samo ne znam od koga i od čega.
Šta bi sada još trebali zahvaljivati bogu što nije i ovoga drugog uzeo sobom i što mi sestra još nije i u invalidskim kolicima ili mrtva ili da i dalje lažemo ovom drugom kako će sresti jednoga dana brata tamo negdje u nekom jebenom raju ili tko zna već gdje...
Vjernici, unaprijed se ispričavam svima vama ako ste indirektno povrijeđeni jer možda vam se čini da vrijeđam nekoga vama dragog a meni su ipak draža djeca i nevini životi, pošto se ovdje isprepliču dvije zasebne i nespojive kategorije (osjećaji tuge i bola), s jedne strane i (moje gorčine i negiranje postojanja) s druge strane, ne očekujem da mi pametujete o vašim demagoškim uvjerenjima i uvjeravate i mene u neke bedastoće i izmišljotine samo zato šta se bojite, nego komentirajte kao ljudi, kao šta vidite ja ga se ne bojim i ja sam se dovoljno za života uvjerio, zato vas molim i ako ovo pročitate da se suzdržite komentara osim ako nemate čvste materijalne i racionalne dokaze postojanja boga, i pokažete mi ga pa da i ja dok mi nije kasno još jednom, u brk mu saspem sve po spisku, i za Ninu i za Božu i za Juru i za Franju i za sve one koje znam (laka im zemlja), a znam da nisu ni mrava zgazili a kamo li nanijeli kome zlo a uz to su bili vjernici, jer su naravno tako odgajani od malih nogu, bez mogućnosti da sami odluče kada budu zreli i punoljetni hoće li ili neće vjerovati u nešto...i nemojte samo opet da se hvatate citata i evanđelja iz biblije jer pun mi je k...c biblije, jer se najčešće u nedostatku pravih argumenata referiraju na citate iz "svete knjige"(knjige za malu dicu), a kad bih ja krenuo sa kontracitatima koji vam se ne bi svidjeli iz iste biblije, vi biste opet našli neke glupe citate evanđelja pa bih ja opet morao kontracitat i tako u krug pa vas s toga molim da poštedite i sebe i mene toga i podastrete nešto stvarno, ili samo jednostavno preskočite ostavite ljudsku notu.
Ja nisam od onih šta seru po katoličkoj crkvi ili vjeri jer su oni i tako po meni nebitni, tek popratna (nus)pojava koje ne možeš da se riješiš dok se ne riješiš uzroka, boga, nisam ni ateista ni agnostik ali ni teist, nisam ni meni drag Friedrich Wilhelm Nietzsche, ne svrstavajte me nigdje, ja sam onaj koji osporava njega, boga tako velikoga u očima vas bogobojaznih i eto ja ga izazivam neka on ospori mene ako može...
Blog !

06.05.2007. u 00:15 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2008 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pisat cu o svojim stavovima i iskustvima iz zivota i spoznajama i iskustvima drugih koje znam i o vjecnoj misteriji Ima li ga ili ne ?

Ako slabo vidite text
Pritisnite CTRL i zarolajte mišem unatrag
do željene veličine fonta.

ŽELITE MI PISATI OSOBNO

idjakboz@si.htnet.hr