CrniIsus

srijeda, 09.05.2007.

Sloboda misli

Dragi vjernici ne uzimajući sebi nikakvu ulogu boga ili nekoga tko nastoji vas obratiti od vjere u istoga, nego kao razumno i svjesno biće sa iskustvima i spoznajama, nastojim ukazati na neke razumne i jasne pokazatelje nastanka vjere, smisao i svrhu vjerovanja.
Daleko od toga da mislim da nije lijepo vjerovati u nešto pa i boga, pogotovo ako vjeruješ da će ti to donijeti pozitivnije osjećaje i nadu u bolje i ljepše.
Ali mi je mnogo razumnije nadati se nego vjerovati, nadati se da će rezultati tvoga djelovanja doprinijeti boljitku tvoga bića i cjelokupnom životu.
Pitam se samo kada vjernici sazrijevaju kada odrastaju, jer ako djeca sazrijevanjem i odrastanjem prestaju da vjeruju u bajke i postojanje dobrih i zlih vila i spoznajući svijet dolaze do zaključka da djecu ne donose rode ili da nisu nastali božjom voljom, ne mogu a da se ne zapitam šta treba da se desi da bi vjernici počeli da realnije i racionalnije gledaju na ovozemaljski život i realnost svoga postojanja upravo takvog kakvo je, običnog prolaznog i nimalo friziranog.
Znam da je silna uloga i doprinos tome takvom stavu, određenju i razmišljanju utjecaj vjerskog odgoja od malih nogu, ne dajući nam uopće šansu da samostalno razvijamo svoju svijest, pa da recimo kada čovjek postane u najmanju ruku punoljetan ponudi mu se koncept vjere kao nešto o čemu bi se on mogao izjasniti kao već formirana i zrela osoba i tek tada se odredi o tome hoće li postati vjernik i prihvatiti vjerovanje u boga i sve što uz to ide.
Ne, crkva kao najjača vjerska institucija u kršćanskom svijetu zna da ne bi uspjela opstati da nije tako postavila temelje pristupa i pridobijanja vjernika, naravno od njegovog rođenja pa do smrti, ne dajući ni minimum šanse ostalim mogučnostima oblikovanja svijesti čovjeka pa čak u novije vrijeme se ide dotle da je nužno neophodan vjeronauk i u školama.
Naravno svaki drugi oblik razumnog razmišljanja automatski se svrstava u sotonističko razmišljanje i destruktivno po crkvu i njen nauk i sve ono što nužno proizvodi svojim djelovanjem.
Ne mislim ja nužno ni da je crkva nešto negativno niti loše po čovjeka, nego ne prihvaćam nametanje crkvenih dogmi od malih nogu, pa zašto pobogu ne bi smo trebali pustiti čovjeka da se razvija i formira svoju svijest neopterećen i samostalno, pa ako čovjek u određenom momentu shvati da ima potrebu za vjerom i obraćanjem bogu, čak bih ga podržao ali ovako ne mogu.
Sve što je nametnuto po meni ima neku svrhu i smisao od onoga tko je to nametnuo pa bila to i crkva i vjera koja ljudima nudi ni više ni manje nego isprazna obećanja u život vječni, a ona je kao posrednik na tom putu u zamjenu za obraćanje bogu i bliskost crkvi odricanjem i prilozima tijekom cijelog života.
Upravo tu leži glavni razlog vjere, čovjeka koji je po prirodi sklon bojati se svega i svačega i zbog djelovanja crkve u interesu njene samoopstojnosti i preživljavanja, i nuđenja čovjeku vjere kao puta ka spasenju i izbavljenju od ovozemaljskih zala nudeći u zamjenu život vječni, samo ne znam da li ga je itko dobio.
Umjesto da živimo u lažnoj nadi koju vjera proklamira, mislim da bi bilo mnogo poštenije da se pusti čovjeka bar do petnaeste godine svoga života pa da se on prema tome sam odredi, nego da se automatski nekoga diskriminira ako ne prihvaća takav način života.
Jasno je da je svatko tko se tako odredi u društvu u kom živimo najčešće žigosan i odmah ga se proglašava sotonom i neprijateljem crkve, vjere i većine društva.
Cilj mi je bio da vidim vaše razmišljanje o tome, ima li išta loše u tome pustiti čovjeka da sam bira ili mu i dalje treba nametati nešto...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv